Praziluk potiče od divlje vrste Allium ampeloprasum koja se javlja u Portugalu i severnoj Africi, odnosno u Turskoj i Iranu.
Uzgajali su ga još stari Egipćani, a Grci i Rimljani i cenili ga kao lekovitu biljku. Plinije opisuje dane praziluka u starom Rimu kada je Neron uveo da se jednom mesečno jede samo praziluk za što bolji glas. Praziluk je pak danas nacionalni simbol Walesa!
Praziluk ima dugačke, pljosnate zelenkaste listove koji rastu usko jedan kraj drugog, a može narasti i do veličine od pola metra. Podzemni deo je bele boje, mesnat i zadebljao. Njegova je aroma rafiniranija od većine srodnika.
U svakodnevnoj prehrani praziluk možete pripremati na različite načine. Najčešće se praziluk kuva i služi sa dodatkom maslinovog ulja ili maslaca kao prilog. Tradicionalno se priprema sa krompirom i pavlakom kao varivo, a izvrstan je dodatak supama, sam ili u kombinaciji sa drugim povrćem.
Praziluk možete i pohovati samostalno ili u kombinaciji sa slaninom, šunkom, jajima, puževima, ribom ili gljivama. Pečeni praziluk izvrstan je u kombinaciji sa maslacem i mrvicama hleba ili preliven topljivim sirevima. Sa gorgonzolom i pavlakom praziluk može biti sastavni deo umaka za testeninu, a možete ga čak i pohovati.
Prazilukom možete puniti palačinke, gibanice, pite i razna druga testa. Koristi se i za pripremu salata, a u svakom slučaju može biti i dobra zamena za luk!
