Potpuna vinska karta treba pre svega da sadrži ime proizvođača, regiju i godinu berbe grožđa.
Regija iz koje potiče vino sugeriše na vrstu, ukus i punoću
vina, pa tako ona iz toplijih krajeva karakteriše punoća i
intenzivnija aroma, dok su vina iz klimatski hladnijih krajeva laganija.
Raznolikost i vrsta grožđa na vinskoj karti treba da budu jasno opisani. Pri odabiru vina najbolje je odlučiti se za ona vina i sorte grožđa na koja ste navikli i koja poznajte.
Na vinskoj karti bi trebalo da bude i kratki opis ukusa i arome vina, kao i ime prozvođača koje ujedno može ukazivati na kvalitet vina. Osim toga, vrlo je važna godina berbe grožđa ili godina vina koja na vinskoj karti uvek mora biti istaknuta.
Ako restoran u svojoj ponudi ima vina iz domaće proizvodnje ili ih nabavlja od lokalnog prozvođača svakako ih probajte. To posebno važi ako je na deklaraciji otisnuta preporuka sommeliera, jer su obično takva vina u restoranima najprodavanija, a čime se potvrđuje i njihov kvalitet.
Ne naručujte posebno skupa vina, osim
ako ne znate način na koji su bila čuvana. Većina restorana
uglavnom na boci vina nastoji da zaradi 70 posto od prave cene,
pa na osnovu toga možete znati je li naručeno vino bilo precenjeno.
Informišite se o cenama vina u supermarketu ili još bolje u vinoteci.
